Cvijetna galija

Miris je ponekad afrodizijak, a ponekad ubica međuljudskih odnosa i ljubavi. Nažalost u ovome svijetu žive nesretnici, koji zbog nekih poremećaja u organizmu, bez dovoljno znanja o sebi samima i mirisima koje oko sebe šire, odbijaju ljude od sebe, šire neugodu, a toga nisu svijesni.

U svom dugogodišnjem radu sa ljudskim tijelom razvio se moj mozak mirisa, tako središte za mirise u mozgu naziva Daniel Geoleman, pisac knjige "Emocionalna inteligencija". Pored mene prolaze ljudi i ja središtem za miris ponekad mogu postaviti dijagnozu o problemu koji ih je doveo u moju ordinaciju. Filozofija mirisa je jedan od dijelova ljudske mudrosti, a Patrik Süskind je slijedeći tu filozofiju napisao roman "Parfem" koji je bio jedno vrijeme na prvom mjestu svijetskih bestselera.

Moj mozak mirisa rađa u meni osjećanje koje se širi tijelom i ja ga nazivam cvijetna lađa. Ta galija puna neprocjenjivog blaga svojim lepršavim laticama jedri mojim tijelom i ponekad imam osjećaj da se nalazim u mirisnom dućanu duše. Mirisi se šire u meni i oko mene i ja se utapljam u toj čudesnoj kupki za sva osjetila, utapljam se u aromatičnom oceanu svih mojih tjelesnih stanja, mojih lijepih uspomena. Tada se prisjećam vremena koje još uvijek nazivam poezijom ruža, vremena u kojem sam pisala nezgrapne stihove ljubavi i životu. Jednu od tih drevnih pjesmica sam nazvala

"Cvijetna galija"

Stajala je tužna u mirisnom dućanu

duša njena je tek čutila emocija stanje

tu tajnovito mirišljavu Psihe njene hranu

hranu srca njenog, njene davne sanje.

Svjetlom duše obasjani Amorov hram

u srcu lijepa sjećanja na ljubavni zov

razigrana mladost i djevojački sram
ona snena sakri žudnju u Psihin rov.

Mirisi se šire, bude srce, otvaraju dlan

kroz okna duše dodiruju uspomena žar

miluju čula i nježno je unose novi san

miris ljubavi je čudesan života dar.

Pruža dlanove da osjeti tu sanjanu ljepotu

da tijelom davno u svijesti sakriveni miris

da srcem ugleda opet čudesnu dobrotu

nježnost ružičnjaka i sneno ljubičasti iris.

Ljubav, uzdrhtalost srca iz nje sada zrači,

osjeća u duši se mirisna cvijetna galija krije.

amor njeno srce davnim mirisom oblači

miris ljubavi drevne sada njeno srce grije.

Zalutala u dućanu snova, ona sreću svoju nađe

osjećajuć da ljepota cvijeća njenu dušu kroji

a sudbna njena na nju čeka srcu cvijetne lađe

među laticama kojima se vrijednost ljubavi broji.

Pjesmica je dugo bila zaboravljena u požutjeloj bilježnici u kojoj sam skrivala snove, a onda jednoga dana u jednom maju prošetah tek procvijetalim ružičnjakom. Miris majskih ruža me vratio u vrijeme koje sam poezijom ruža zvala, vratio me u zagrljaj mladosti i ovaj stari pjesmuljak se zaiskrio u mojim zrcalnim neuronima. Filozofija mirisa je čudesna mudrost našeg tijela, mirisi su kao zvukovi i boje, oni ostaju pohranjeni u dubini svijesti i u nekim sretnim trenutcima progovre jezikom naših neurona, zatrepere laticama cvijeća i pokrenu našu cvijetnu galiju oceanom naših uspomena.